Projekat za lokaciju na kojoj je trenutno hotel Siti je još u pripremi. Ideja je da se gradi stambeno-poslovni kompleks, ali ne odbacujemo mogućnost da jedan dio kompleksa ostavimo za drugačiju kategoriju hotela od postojećeg, a to ćemo odlučiti nakon što uradimo sveobuhvatne ekonomske analize, saopštili su iz kompanije UTIP Crna Gora, čiji je većinski vlasnik Žarko Burić. Ova kompanija planirala je rušenje sadašnjeg hotelskog objekta „Siti”, a nekadašnjeg hotela „Ljubović” u podnožju brda Ljubović zarad izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa. Za ovaj stambeno-poslovni kompleks kompanija je u aprilu od državnog arhitekte tražila saglasnost za idejno rješenje ali je kompaniji UTIP Crna Gora preporučeno da dopuni idejno rješenje jer ne sadrži sve potrebne priloge grafičkog dijela rješenja.
–Realizacija projekta zavisi od niza faktora, prije svega finansijskih. Ono što je sigurno, je da će, ukoliko dođe do zatvaranja ili rušenja hotela, naši zaposleni u hotelu Siti svoj radni angažman nastaviti u nekom od naša druga dva hotela (hotel Hilton ili hotel Podgorica). Posebno ističemo da smo privatizacijom UTIP Crna Gora preuzeli 242 zaposlena, te da smo u potpunosti ispoštovali socijalni program. Takođe, u pogledu obaveze za investiranje po ugovoru o privatizaciji premašili smo višestruko (od obaveznih 17,5 miliona eura mi smo investirali preko 47 miliona eura), a samo kroz otvaranje hotela Hilton otvorili smo novih 150 radnih mjesta – navode iz kompanije UTIP Crna Gora.
Rukovodeći se racionalnim ekonomskim principima Skupština akcionara A.D. UTIP Crna Gora, na kojoj su prisustvovali predstavnici vlasnika 87,2704 odsto kapitala donijela je odluku o pokretanju projekta, navode iz kompanije.
–Organi upravljanja su trebali donijeti odluku da ili ulažu milione eura u rekonstrukciju hotela, koji po svemu sudeći nema tržišnu perspektivu ili izvršiti prenamjenu parcele i realizovati projekat koji je komercijalno isplativiji. Takođe, investicija od 47 miliona eura u hotel Hilton je u značajnoj mjeri finansijski opteretila čitav sistem. Ipak, manjinski akcionari su, u cilju dobijanja novčane nadoknade za svoje akcije, iskazali neslaganje sa odlukom i to bez obrazloženja. To je legitiman zahtjev, koji, po nama, nije utemeljen iz razloga što mi korišćenje imovine u poslovne svrhe ne posmatramo kao raspolaganje imovinom (jer je ne prodajemo) – navode iz kompanije.
Oni dodaju da zakonsko rješenje definiše da su u obavezi isplatiti manjinskim akcionarima prosječnu cijenu na dan održavanja Skupštine akcionara.
–Skrećemo pažnju da je na taj dan prometovano 8.500 akcija UTIP Crna Gora ili 6.630 eura (0,78 eura po akciji, što je povećanje od preko 120 posto u odnosu na prethodnu trgovinu). Prije toga obavljene su još samo dvije trgovine akcijama i to 11. avgusta 2017. godine 4.818 akcija po cijeni od 0,35 eura i 11. februara 2017. godine 11.535 po cijeni od 0,18 eura po akciji. Iz toga se jasno može vidjeti namjera manjinskih akcionara da, u skladu sa zakonskim rješenjem koje je neprimjereno za crnogorsko tržište kapitala, svoje akcije prodaju po znatno većoj cijeni od realne tržišne vrijednosti – poručuju iz kompanije UTIP Crna Gora.
N.S.
Markuš: Država da umiješa prste
Podgorički arhitekta Andrija Markuš kaže da, što se tiče arhitektonskog nasleđa ne mogu uporediti hoteli Crna Gora i Podgorica sa hotelom Siti, ali ipak, ovaj objekat zaslužuje da se država njime pozabavi iako je u privatnom vlasništvu. Markuš smatra da bi država trebalo da donese zakon koji će precizirati da su ovakvi privatni objekti ujedno i državni interes i da se ne smiju rušiti.
–Neshvatljivo je da planiraju da sruše jedan vrijedan materijalni objekat. Ovaj hotelski objekat se u pogledu arhitektonske vrijedosti ne može uporediti sa hotelima Crna Gora i Podgorica. Međutim, svaki objekat je autorsko djelo i izraz umjetnika i ne podliježe ocjeni koje je značajnije, a koje je manje značajno. Po zakonu o autorskim i srodnim pravima svako autorsko djelo je zaštićeno i to u materijalnom pogledu – navodi Markuš.
Ne mogu da shvatim da u jednoj zemlji koja ide ka evropskim integracijama može da se dozvoli da se sruši jedan relativno novi objekat, navodi arhitekta.
–Ovdje je bilo moguće na susjednim parcelama uz hotel izgraditi sasvim druge sadržaje, a ne rušiti hotel. Država bi trebalo da ima zakon kojim će biti uređeno da se ne dozvoljava rušenje ovakvog objekta. Privatni objekat je istovremeno i društveni objekat, a društvo ne smije da se odriče svojih dobara. Rušenjem privatnog objekta država gubi isto koliko i privatnik i to ne bi smjelo da se dozvoljava– navodi Markuš.